DAR

DAR

U kom vijeku, deceniji je počeo bol?

Da li je ikad prestao, samo ga nismo bili svjesni?

Od kad su ljudi zaboravili

na boje, ukuse i kako mirišu maline?

Ko nas je ubijedio da emocije ne postoje, osim kod slabića

i da su ljubav, "zabavu za sirotinju" izmislili siroti pjesnici?

Ko je otrovao golubove

i iskopao iz korjena granu masline?

Ko je zatrovao pitke izvore stihoslovlja i ugasio svijeću da se ne čita ništa sa papira?

Ko je prvi bacio kamen na odzake gdje su rode i zapalio košnice koje i životinje zaobilaze, dopustio krdima da riju, rovare, gaze?

Neko se u lice nasmijao onome ko je priznao da zna da voli

i posjekao ga k'o stabla ispod koga su u julu svici sijali k'o lampioni ka zvijezdama, čudio onom ko zna staze, navikao na oklope, zatvoren u kutije, uknapovan u kalupe, programiran za život u kom je čovjek projekat, samirao usamljen.

Bubamara na prstu, šta bješe to?

Med u saću i čaj od crvene metvice zaboravljamo, sad su kesice.

Boljelo je!

Boljelo je neshvatanje

Boljelo je nepraštanje

Boljelo je nevoljenje

Boljelo je očekivanje

Boljelo je nepoštovanje

Boljelo je napuštanje

Boljelo je neprepoznavanje

Boljelo je povlačenje

Boljelo je otuđuvanje

Boljelo je izumiranje

Boljelo je nedostajanje

Boljelo je sve i stalo.

Sretneš čovjeka

koji nije otrovan, čovjeka

koji zna da sanja, čovjeka,

ne zombija, čovjeka koji zna za otklon kontra bola,

čovjeka koji zna koliko vremena treba da se nacrta san i kišna kap osuši na trepavicama.

Čovjek dar!

Slovom, glasom, zadnjim dahom, daruje dar!

Rijetki su ali, eto, postoje.

Ne govore puno.

U očima nose more,

u srcu breze, pamuka polje, dječiji smijeh, pjesmu i javore.

Izgorio, pregorio, prebolio od tuđe muke, traži dlan za ruke.

Nosi teret DNK od čukundjeda, stojički, jer mu niko nije dušu "vezao na mašnu", a da ga nije očima presjekao, vojnički.

Dar za dar, dok život ne postane vječan k'o njegov dar.

Čovjek lijek,

Onaj koji voli.

Neko ga je davno rasplakao i umjesto suza ikone su mirotočile.

Njegove ruke danas blagodare dar od kog oči ozdrave, trenutak kad duša sraste k'o zagrljaj, nevidljivim korjenjem, nitima.

Zauvijek!