DOM

DOM

Znam ali evo da i tebi kažem, ostao sam na svom,

ne zato što nisam imao gdje otići, odseliti, stići.

Imao sam ..

Tu sam jer tu je moj dom, i gdje god da pođem, odem, zaspim ispod drugog neba, onog momenta kad krenem znam gdje ću da se vratim.

Oduvijek, zauvijek,

ja sam sanjao baš takav.

Tu gdje sam se rodio,

prve korake napravio, zapjevao, gusle slušao, učio, uljanik započeo, medonosna saća sakupljao, ženio, udavao, orodio, hrabrošću vojevao i radošću podrhtavao.

Moje su ruke dotakle nebo granama breza i bora, a srce raslo sa osmijehom rođenja

i malih ruku punih šumskih jagoda.

Ti znaš, onaj koji se odrekao roda, praga svog i ne zna put ni način da shvati, mora znati.

Tvoje nebo, tvoj kamen,

tvoje polje, tvoja zemlja su baš k'o roditelji, otac i mati