Marama za snove

Marama za snove

(vid za zatvorene oči)

Raspi se ogoljen u bilione malih čestica sebe, izvan tijela, sekund, dva, tri,

udisanjem je pokupi, sakrij

i izdahni k'o da je poslednji put.

Ne otvaraj oči,

nećeš vidjeti dok zjene

ne registruju svaku kap na koži,

u vidokrugu zatvorenih očiju i boje se ne vrate iz rasplinuća.

Srce je bestežinski oblik sa ritmom izvan kontrole, kuca zeleno i sklanja sjene.

Osjeti na licu, kiša i sunce istovremeno,

ukus zrna zrelog grožda

na jeziku, čuješ kako pukne, miris kore mandarine, voska i cimeta.

Diši, pretvori se u mladež koji pulsira još dugo po izdisaju.

Tvoji prsti, šake, nadlaktice, usne, tremore i sijaju dok toneš u san, a tamo, sve boje iznova ti mašu, skidaju omče, oslobađaju čula,

gore i šapatom pjevaju, a mislio si sve do tad da si slobodan i da sve znaš.

Posle buđenja, sve je isto, (nema je, nema ničega), ili nije!?

Glas koji čuješ, koji romori, šapuće, je stvaran i tvoj eho dok vrištiš ljubav kad vidiš

zeleni šal na tvom jastuku.

Nisi sanjao.