POEZIJA

MOLITVA MONAHA

Ja rab Božiji, isposnik, tihotvojnik, satkan od nebića u biće, iz praha potekao k'o suza mirotočiva,

miro za čelo novorođenja, prahu svome putnik, usredotočenik sa strahom, molim!

Neba Gospodnjeg samo žedan i željan, evo molim,

molim Gospode za sve što boli, i ne boli, za sve što plače i što se smije, za svako živo biće kome srce kuca i kome ono nije put zatvoren, za raširene ruke majki što zagrljaja čeka i očeve oči dok se smije.

Za zatvoreni put molim da granit kamena u staklo se slije, a ono u vodu obalama žednim hitru i hitnu,

da proklija čuvarkuća i srčanik nikne.

Ja, rab Božiji, Gospode, imam li tvoj odobravanja dar da pomenem ovo i svako mjesto,

da pomenem imena stradalih i uznetih na nebo do Hrista i u Hristu.

Neka živa voda izvora njina kraj manastira nađe put, da napoji stada ma odakle bila, nek' klija pšenica,

raži i zob,

djetelina bijela i obojena,

medonosnim saćem neka obogati slavska trpeza, a ne daća.

O Gospode, pčele da nam se vrate, djeca da nam se množe, umnože i obože, nek cvjetaju livade i stada umire kad tvoj glas zapjeva pticam sa procvalog bagrema i javora.

Blagoslovi me i rukovodi, radujem ti se i molim sad i zanavijek.