PUTOVANJE U NEKI DRUGI SVIJET I NAŠA POTVRDA DA SE DUŠA NE MOŽE RECIKLIRATI

Ponosno mogu reći da mi je velika čast i radost donijeti vam neku drugu priču iz potpuno drugačijeg svijeta od našeg.

U životu nikad ne možemo znati šta nam donosi neko buduće vrijeme, koliko god pokušavali i trudili se što prije shvatimo da kontrola ponekad može donijeti kontru, ono što možemo uraditi i što je do nas je da budemo i ostanemo vjerujući ljudi. Ljudi koji žele drugom čovjeku dobro, koji u grudima čuvaju cvijet, a ne tjeskobu, koji ne očajavaju, koji su jednostavni i nesebični, koji se ne plaše, koji su svjesni da je život jedan i da reprize nema. Da budemo hrabri i da bol duše, tijela ili daljine pobijedimo pjesmom, zagrljajem i nadom da naš životni put bude osvijetljen i otvoren.

Kao što sam već davno napisala, malo je mjesta na zemaljskoj kugli gdje nije stigla stopa nekog iz Hercegovine i prosto je nevjerovatno gdje sve ima ljudi iz te prelijepe i pune sunca regije, naše lijepe zemlje, ali i sa prostora bivše Jugoslavije. Porodica je osnova i početak svega, ono što ponesemo od svoje određuje nas gdje god išli i vraćali se. Ovo putovanje bi se moglo u nekom trenutku nazvati stopama predaka dom- potomaka. Naime početkom dvadesetoga vijeka u migraciji Hercegovaca koji su potrazi za boljim životom išli iz Hercegovine koja cio svijet naseli, sebe ne raseli otišao je i rođeni brat moga đeda, Novica Božov Koprivica, ali to je duga i neka druga priča.

Moje i sestrino putovanje je bilo turistička posjeta nekoliko saveznih država Amerike.

Odlučiti se na dalek put je ponekad teško ali dokaz da krv nije voda su djeca moje sestre od strica Nikola i Daniela Naumov koji su nas svojom ljubavlju pokrenuli kada su prvi put prije nekoliko godina došli u Hercegovinu, a ovdje učinili sve da se osjećamo voljeno i dobrodošlo. Upoznali su nas sa životom, prijateljima, značajnim znamenitostima, istorijom, kuhinjom, popularnim lokacijama, pa otuda i riječ turistička posjeta.

Amerika ko Amerika, kad to kažem mislim na mjesta koje smo posjetili Njujork, Nju Hejven, Pitsburg, da zemlja velika kako pjesma kaže. Velike mogućnosti, veliki gradovi, velika šansa za uspjeh ali i velike obaveze i mogućnost bankrota.

Kod nas je sve nekako manje, da ne kažem lakše, mirnije, opušteniji ali i neuređenije sa jako slabo razvijenom sviješću o značaju ekologije. Nema nekog profita pa samim tim ni straha od gubitka istog.

Ono sto je vrijedno pomena je posvećenost ekologiji, briga o zelenim površinama, jezerima, rijekama, sa akcentom na dosta cvijeća koje se jako njeguje. Kulturološki momenat ljudi koje smo upoznali prvi put ostavlja bez riječi, nema službenog rukovanja, zagrljaj, iskren osmijeh i dobrodošlica. Poseban osjećaj su prijatelji naše porodice većina je sa prostora bivše Jugoslavije tako smo upoznali Mirelu i Franu, Filipa i Draženu. Bliskost naših ljudi u svijetu je toliko fascinantna, Jugoslavija na jednom mjestu i riječi jednog Senada " bolan, možda nema one zemlje ali ima ljudi".

Glavni razlog naše posjete bila je ceremonija dodjela diploma na Unverzitetu Yale u saveznoj državi Konektikat, nazvano po Elihuu Yaleu i koji je osnovan 1701. u Nju Hejvenu, danas jedan od najčuvenijih univerziteta u SAD.

Poznat kao jedan od najprestižnijih univerziteta na svijetu, ovu školsku ustanovu prati gotički stil arhitekture. Jejl posjeduje jednu od najvećih akademskih biblioteka na svijetu, sa preko dvanaest miliona jedinica knjiga i časopisa i preko deset miliona jedinica na mikrofilmu.

Daniela Naumov je diplomirala osnovne studije u generaciji 2024 na ovom velelepnom mjestu kao student generacije. Osim toga priznanja za koje se može reći bez pretjerivanja da je najbolja na svijetu, ova fantastična djevojka je dobila i Fulbrajt stipendiju.

Fulbrightov program, uključujući program Fulbright-Garcia Robles, jedan je od nekoliko programa kulturne razmjene Sjedinjenih Država s ciljem poboljšanja međukulturalnih odnosa, kulturne diplomatije i međukulturne kompetencije između naroda Sjedinjenih Država i drugih zemalja putem razmjene osoba, znanja i vještina.

Kako ona kaže:

"Moja diploma sa Jejla i nagrade koje sam primila tokom fakulteta znače malo bez prepoznavanja konteksta onih koji su došli pre mene: moji roditelji koji su emigrirali u SAD i naša balkanska zajednica, u našim prostorima i u dijaspori u Americi, koja ih beskrajno podrzava. Kada posećujem svoju porodicu na Balkanu, često razmišljam kako bi moj život izgledao da moji roditelji nisu emigrirali — možda bih bila potpuno druga osoba. Iako ne postoji način da se predvidi alternativni put, jedno je sigurno: beskrajno sam zahvalna za obrazovne mogućnosti koje su mi ponuđene u SAD, i bezbrojne prilike za učenje van učionice, koje su me oblikovale u studenta kakva sam danas. Bez obzira na moju lokaciju, danas i u budućnosti, moji balkanski koreni i porodica sa kojom imam sreću da slavim danas, naučili su me da se vidim samopouzdanjem, empatijom i ljubaznošću — i da negujem zajednice koje su doprinele mojim današnjim uspesima. Najveća je privilegija deliti ovaj trenutak sa njima.

Moji sledeci koraci posle Yale-a: Moj cilj je da koristim moje edukacije sa Jejla, a uskoro i sa medicinskog fakulteta, kako bih doprinela pristupačnijim i pravičnijim strukturama zdravstvene zaštite za imigrantske zajednice, poput moje".

U razgovoru sa njom potvrdila sam pretpostavku da osamostaljivanje mladih ljudi ovdje u velikoj mjeri određuje školski uspjeh.

Dosta se školski sistem kao i život razlikuje u odnosu na naš.

Daniela Naumov ćerka moje sestre Olje i supruga Ivana koji oko tridesetak godina žive u Pitsburgu u Pensilvaniji je pravi pokazatelj da genetika, plus uspjeh kao garant odličnog koledža posle univerziteta na kraju donesu rezultat najboljeg studenta generacije.

Grad Pitsburg je jako lijep, sa dosta zelenila, raspoređen na brežuljkastom terenu sa jako dosta stabala, parkova, i poznat kao grad sa najviše mostova u Americi. Pitsburg je drugi najveći grad u američkoj saveznoj državi Pensilvaniji i sjedište okruga Alegeni. Regionalno, to je najveće urbano područje Apalačija i rijeke Ohajo, a nacionalno je 68. po veličini grad u Sjedinjenim Američkim Državama.

Dragi ljudi, u Hercegovini se kaže "neka svoga i u gori vuka" nikad ne smijemo zaboraviti svoje korjene, biti čovjek je plemenitost koja poštujući drugog donosi samo dobro nama samima.

Naša radost je bezgranična i ponosno mogu reći duša se ne može reciklirati i samo ona čovjeka čini potpunim. Uspjeh potkan i protkan dušom je bezgraničan i vaseljenski samim tim miliji i veći.

Draga Di želimo ti svu radost i uspjeh u životu i radu, ponosni smo na tebe beskrajno i čekamo te u Hercegovini.

Dobri moji, budite zdravo i radujte se, život je čudo!