Ti nisi narcis, ti si košuta

Samo ostani tu,

boje predvečerja čekaju na tvoje zjene,

rano je za put.

Okreni se i reci trebaš li pjesmu i ne boj se,

vrisni nije do mene, vrisni plavom bojom sa svjetlom što stazama kaže ko si.

Zaboravi košmar, sjene što trče za nama ne znaju put.

Samo ostani tu,

nek dlanovi osjete kišu i vatru,

diši miris bejturana i tamjana, ispod trepavica je nebo puno košnica.

Tvoje radilice znaju gdje lete.

Nikad ne zaboravi,

divlji narcis se ovde zove košuta i miriše na djetinjstvo, ljubav i uspomene.

Zaleti se, ove staze vape

za tvojim bosim stopalima i sanjaj dok majčina dušica cvjeta u zagrljaj rose i grančice zove u sjeni nadstrešnjice čekaju da postanu čaj.

Pjevaj, pjesma je voda i svako slovo kap koja ti gasi žeđ, a ti i dalje žedan.

Jutro kad si odlučio ostati je početak, san čeka da bude moguć i ti to znaš.