Tražio sam se

PJESME

Dragica Ivanović

11/1/20242 мин читање

Tražio sam se

Mislio sam da s vremena

na vrijeme sam sebi nedostajem i da ne umijem

da se nađem, da mi fali da se sretnem

sa svojim mislima, snovima, ciljevima i nadanjima, sa samim sobom.

Nedostajao sam, (neki glas šapnu: "ne ti, nedostaje tebe dio, nekom, da bi bio cio.")

Nisam slušao.

Zatvarao sam oči dok prođe i pokušavao ignorisati, suzdržati se, biti hladnokrvan.

Polazilo mi je za rukom, ravnodušnost je otaljavala obaveze, rad kompezovao snagu da umiri glavu od udubljivanje u nedostajanja.

Ponekad, samo bi me jesen prevarila Miholjskim bojama pa sam trčao do iznemoglosti, ćutao, zatvarao oči i na kraju odlazi.

Mislio sam da ću se naći

na drugim mjestima,

nepoznatim sredinama,

malim gradovima i velelepnim svjetlima megastruktura.

Tražio sam se u zadimljenom taverna, barovima, šetalištima, restoranima, nekim ukusima; burate, carpaccia, masline,

konjak iz neke godine prije nego sam se rodio, u jačoj cigareti.

Gitarama koje cigani nomadi sviraju gladni pored logorske vatre, do suza ganut.

Tražio sam se u slučajnim ili namjernim susretima gorčine pogrešnih, na kraju.

Tražio sam se..

Nisam se pronalazio. Falio je dio, falio sam nekom ili neko meni.

Tumarao sam, lutao,

otuđen od svih, sakriven od najbližih, izranjavan izdajama, podmuklostima, prostotama, odbacivanjima, zanemarivanjima, osudama, kritikama, potcjenjivanjima.

Razarala me površnost, nedostatak mašte, letargija i bahanalije svega.

Boljela me je monotonija mjesta i datuma rođenja, i nenormalna želja ravna suicidu da se vratim tamo odakle se ide,

i sadim stabla kraj puta, drvorede, da napravim šetalište za one koji vide koliko minuta dan počinje, da bude duži u decembru, i prvi ždralovi kad najave toplije vrijeme,

da pravim sok od maline,

imam oazu, jezero, šumu koja čuva trenutak kog' se sjećam.

Tražio sam se u slovima pjesme, (s)tihovao sa svakom riječi, disao dane mjeseca i noći sunca, sanjao ravnice, žitna polja, makove, budio se ispred granice.

Samo ponekad nalazio nagovještaj mojih očiju u nepoznatima,

mojih dlanova u stisku pozdrava, mog glasa u nekom zvuku.

Nije me držalo mjesto.

Baš kad sam se našao, izgubio sam se.